Odlu?iti se na volontiranje u Bosni i Hercegovini za mlade i nije tako jednostavno. Mnoštvo organizacija, razli?iti pristupi, projekti i onda pitanje da li ?e to biti negdje bitno i vrednovano? A kako se onda odlu?iti na volontiranje u Europskom volonterksom servisu i oti?i negdje na duži period. Naša volonterka Dijana je u avanturi volontiranja ve? duže u Banja Luci, a sad ve? tri mjeseca u Norveškoj na EVS pustolovini. Kako Dijana vidi svoje volontiranje u Norveškoj ?itajte u produžetku.
Moj život u hladnoj Norveškoj. Rijetkima se dogodi ovakva prilika. Prilika života. Da ostavite sve za sobom, prijatelje, porodicu, voljene pa ?ak i sve materijalne stvari koje posjedujete jer vjerujte teško je puno toga ubaciti u kofer od 23kg i odete u novi život. Da li sam ja zaista znala gdje idem i šta ?u raditi? Ne. Nisam znala ali sam otišla. I ne kajem se ni sekunde. Otšila sam da upoznam sebe bolje. Da se pronadjem u moru mogu?nosti koje mi nude u Trondheimu. U dva mjeseca doživjela sam više nego dosta ljudi u cijeloj godini. Obišla sam tri najve?a grada u Norveškoj, krstarila po fjordovima, kupala se u moru od kojeg se kosti lede, probala od hrane sve i svašta, upoznala ljude sa razli?itih dijelova svijeta i priznajem da sam neke morala na?i na google jer nisam imala predstavu gdje se nalaze, našla prijatelje koji znaju norvški koliko i ja a od engleskog jedva znaju re?i kako si, plesala uz iransku muziku, plakala od za?injene eritrijske hrane, divila se indijskoj nošnji, planinarila u zemlji trolova i jednostavno uživala svaki dan. Naravno ja nešto zaista i radim ovdje. Budim se prije sunca, sa temperaturom blizu nule, spremam i odlazim u školu za odrasle imigrante koji još ?ekaju na pozitivan ili negativan odgovor gdje sam asistent profesoru.Pošto mi norveški jos nije ja?a strana moj glavni posao je da stvorim prijatnu sredinu i da imigranti osje?aju da imaju nekoga ako im zatreba pomo?, da ih podstaknem da dolaze u školu i da im budem podsticaj za u?enje norveškog. Pored toga tu je i predivna kuhinja u kojoj pomažem kad god imam slobodnog vremena. Kako bolje upoznati kulturu nego kroz hranu? Slijede?i dio dana provodim u školi za djecu imigranata koji su dobili pozitivno i tu im pomažem da matematikom. Zbog u?estalnih selidba nisu imali priliku da pristojno školovanje i sad imaju priliku da to nadoknade. Prvi dan na ?asu matematike bilo je jedan u?enik. Sad ih ima u tolikom broju da imamo još nekoliko pomaga?a samo za matematiku. Za koji dan kre?em sa novim intenzivnim kursom norveškog koji ?e mi sedmi?no uzeti oko 20h rada.
Pored zvani?nog dijela tu je i onaj neprocijenjivi dio. Dio socialnog života. U?enik iz Irana, prvak u kik boksingu je prihvatio da bude moj trener. Sat boks, sat tr?anja a od novembra i nekoliko sati plivanja i vježbanja u vodi. Kafe sa bosancima, šetnje sa afganistancima.. Zaista se ne mogu požaliti.
Ako vam se stvori prilika da odete na EVS ne razmišljajte ni sekunde ve? kupite neki dobar kofer i direkt na put.
|