|
Odlučiti se na volontiranje u Bosni i Hercegovini za mlade i nije tako jednostavno. Mnoštvo organizacija, različiti pristupi, projekti i onda pitanje da li će to biti negdje bitno i vrednovano?
A kako se onda odlučiti na volontiranje u Europskom volonterksom servisu i otići negdje na duži period. Naša volonterka Dijana je u avanturi volontiranja već duže u Banja Luci, a sad već tri mjeseca u Norveškoj na EVS pustolovini.
Kako Dijana vidi svoje volontiranje u Norveškoj čitajte u produžetku.
Moj život u hladnoj Norveškoj.
Rijetkima se dogodi ovakva prilika. Prilika života. Da ostavite sve za sobom, prijatelje, porodicu, voljene pa čak i sve materijalne stvari koje posjedujete jer vjerujte teško je puno toga ubaciti u kofer od 23kg i odete u novi život. Da li sam ja zaista znala gdje idem i šta ću raditi? Ne. Nisam znala ali sam otišla. I ne kajem se ni sekunde. Otšila sam da upoznam sebe bolje. Da se pronadjem u moru mogućnosti koje mi nude u Trondheimu. U dva mjeseca doživjela sam više nego dosta ljudi u cijeloj godini. Obišla sam tri najveća grada u Norveškoj, krstarila po fjordovima, kupala se u moru od kojeg se kosti lede, probala od hrane sve i svašta, upoznala ljude sa različitih dijelova svijeta i priznajem da sam neke morala naći na google jer nisam imala predstavu gdje se nalaze, našla prijatelje koji znaju norvški koliko i ja a od engleskog jedva znaju reći kako si, plesala uz iransku muziku, plakala od začinjene eritrijske hrane, divila se indijskoj nošnji, planinarila u zemlji trolova i jednostavno uživala svaki dan.
Naravno ja nešto zaista i radim ovdje. Budim se prije sunca, sa temperaturom blizu nule, spremam i odlazim u školu za odrasle imigrante koji još čekaju na pozitivan ili negativan odgovor gdje sam asistent profesoru.Pošto mi norveški jos nije jača strana moj glavni posao je da stvorim prijatnu sredinu i da imigranti osjećaju da imaju nekoga ako im zatreba pomoć, da ih podstaknem da dolaze u školu i da im budem podsticaj za učenje norveškog. Pored toga tu je i predivna kuhinja u kojoj pomažem kad god imam slobodnog vremena. Kako bolje upoznati kulturu nego kroz hranu? Slijedeći dio dana provodim u školi za djecu imigranata koji su dobili pozitivno i tu im pomažem da matematikom. Zbog učestalnih selidba nisu imali priliku da pristojno školovanje i sad imaju priliku da to nadoknade. Prvi dan na času matematike bilo je jedan učenik. Sad ih ima u tolikom broju da imamo još nekoliko pomagača samo za matematiku. Za koji dan krećem sa novim intenzivnim kursom norveškog koji će mi sedmično uzeti oko 20h rada.
Pored zvaničnog dijela tu je i onaj neprocijenjivi dio. Dio socialnog života. Učenik iz Irana, prvak u kik boksingu je prihvatio da bude moj trener. Sat boks, sat trčanja a od novembra i nekoliko sati plivanja i vježbanja u vodi. Kafe sa bosancima, šetnje sa afganistancima.. Zaista se ne mogu požaliti.
Ako vam se stvori prilika da odete na EVS ne razmišljajte ni sekunde već kupite neki dobar kofer i direkt na put.
|
Omladinski rad 
