PRONI BRČKO

Dijana je mlada djevojka iz Banja Luke koja se odlučila volontirati kroz Europski volonterski servis (EVS). Ranije ste imali priliku čitati o njenim početcima, a kako sada provodi dane čitajte u produžetku.

Ukoliko se odlučite na EVS kontaktirajte PRONI. Do tada uživajte u Dijaninom EVS dnevniku.

FOTO: Dijana sa prijateljicama

Ja, jag kan snakke norsk nå :D

Ulazeći u zimu sve dublje i dublje dobila sam priliku da otkrijem dosta čari koje krije ovaj magični grad. Pet mjeseci u Trondheimu  mi je otvorilo oči prema novim mogućnostima i vrijednostima. Kad ste sami u tudjoj zemlji i najmanja lijepa gesta vam znači više nego svo blago svijeta.Upoznala sam porodicu iz Bugojna koja je me je prigrlila kao člana porodice i sa kojima  sam proslavila sve velike praznike i dalo mi sigurnost da šta god se dogodi nisam sama već da imam njih.

Upornim radom propričala sam na Norveškom. Naravno zapnem tu i tamo ali ohrabrena toplim osmjesima poznanika nastavljam borbu sa tim nevjerovatnim jezikom. Malo se i običaji mijenjaju kako dani prolaze. Ne plačem vise za domaćom kafom mada mi pomisao o krompiruši  i dalje zasuzi oči. Navikla sam na vafle za doručak mada mi mermelada sa slanom hranom jos predstavlja čudjenje. Sa boljim poznavanjem jezika dobila sam nove zadatke koji mi dane dodatno ispune. Radim kao kokoreograf za bolivudski plesni čin, neprestano skiciram kostime za buduću predstavu, pomažem savjetu ucenika oko budućeg bala kao i oko vannastavnih aktvnosti. Asistiranje profesorima mi je i dalje najdrazi dio posla mada ni rad na kasi mi nije mrzak.Ko još ne voli da radi sa parama?

Svakim danom moj životni plan se dopunjava a snovi o ušpjesnoj karijeri i školovanju se bliže javi. Ne znam sta slijedeći dan donosi ali sam spremna na sve. Što bi moj prijatelj rekao : Ne znaš za šta je dobro a za šta je loše.  Slika o ljudima koji pohadjaju škole se drastično promijenila. Razumijevši njihove životne priče i trud koji su uložili da dodju do obećane zemlje i da se edukuju na sve moguće načine učinili su me zahvalnom za sve sto mi je bilo pruženo. Moji prijatelji kojima porijeklo vodi iz različitih dijelova svijeta me podstiču da radim i učim jer to su mladi ljudi koji govore po nekoliko jezika i pišu različitim pismima a sve zahvaljujući svojim napornim radom. Nakon nekoliko mjeseci  ostvarila sam grupu predivnih prijatelja sa kojima iz dana u dan otkrivam sve više o kulturama i običajima drugih nacija kao i o prijateljstvu i poštovanju.

Svojim dolaskom u Norvešku donijela sam puno dobre volje i nade da je odluka koju sam u kratkom roku donijela bila ispravna. Sad bi mi bilo teško zamisliti da nisam pošla na ovaj put.

EVS pustolovina vam ponudi činjenice a na vama je da stvorite priču. Moja priča je priča o mom nastavku zivota u nepoznatom i načinu kako sam je prigrlila i napravila svojom. Sretna sam sto više nisam sama jer mi je saputnik drug iz Sanskog Mosta Anes Mulalić koji nam se nedavno pridružio. Pored njega sate provodim sa drugaricama iz Somalije sa kojima vodim tipicne ženske razgovore i ispijam kafe i kafe. Zbog prevelikog zbližavanja izgubim osjećaj o jeziku pa im se često obratim na bosanskom. Tu je naravno i moj veliki prijatelj iz Afganistana koji mi je dao novi pogled na ljude iz te zemlje i stvorio me ljubiteljem njihove nošnje, muzike i naravno afganistanske riže . Šta vise za reći osim da sam sretna. Iskoristite priliku i spustite prst na jednu od evropskih zemalja i priključite se EVS grupi.  Ako izaberete Norvešku sa sigurnosću vam mogu reći da ćete imati najljepšu godinu svog života.